Većini muškaraca su poznati pozitivni efekti treninga snage i treninga sa opterećenjem. Kod određenog broja žena još uvijek postoji strah od suviše mišićavog izgleda pa u vezi sa tim vježbaju u velikoj komfornoj zoni i izbjegavaju rad sa opterećenjnjem.

Trening snage sa opterećenjem je metod kojim se postiže estetsko oblikovanje tijela i prestruktupiranje tkiva.

 

On za cilj ima ciljano smanjenje potkožnog masnog tkiva, neznatan porast mišićnog tkiva i njegovo toniranje i oblikovanje.

Po svojoj funkciji, građi, dužini, obliku, kao i metabolizmu, mišićne ćelije su iste kod oba pola.

Tako je i metodika kada je riječ o prestruktuiranju tkiva vrlo slična i za muškarce i za žene, i umnogome se oslanja na trening snage.

U posljednjih nekoliko godina, mnogobrojna istraživanja su usmjerena na određivanje obima i intenziteta vježbanja i svakodnevnih aktivnosti, kao i njihovog uticaja na komponente fizičke forme (Sloan et al, 2009). Kao rezultat, dobili smo veliki broj pouzdanih informacija o predikciji trenažnog ishoda u odnosu na trenažni intenzitet i ekstenzitet. Pa ipak, često se dešava da žene izbjegavaju rad sa opterećenjem- tegovima. Radije se odlučuju za bilo koji drugi rekvizit koji se nalazi u svojstvu opterećenja pa se upotrebljavaju trake, ekspanderi različitih vrsta itd.

U ovom metodu se za postizanje trenažnog opterećenja, upotrebljava se set koji čine šipk na koju se lako montiraju I mijenjaju po potrebi ploče različitih težina od 1,25 kg, 2,5 kg I 5 kg.

 

Razlog zašto žene često izbjegavaju rad sa tegovima jeste pomisao da će time dobiti neprikladnu i vizuelno neprihvatljivu muskulaturu koja će figuri dati muškobanjast, mišićav izgled koji narušava harmoniju ženstvenih linija. Dok ovo budete čitale, imajte na umu da mišić ne razaznaje vrstu rekvizita kojom postižete opterećenje i sa tim u vezi ne zna da li ste opterećenje postigle trakom, ekspanderom ili jednoručnim tegom. Jedino između čega mišić prepoznaje razliku jesu opterećenje i sila kojoj se svojim radom odupire.

Činjenica jeste da se ovaj efekat suviše naglašene muskulature često vidja kod žena koje u svojoj trenažnoj rutini koriste tegove. Da objasnimo i tu pojavu. Naime radi se o tome da, zbog nepravilne ishrane dolazi do malog porasta mišićnog tkiva koje prati nešto značajniji porast masnog tkiva a koje je nešto kompaktnije structure te se često osobe dovedu u zabludu da je došlo do preterane mišićne hipertrofije (koja u ovom slučaju, kod većine ženske populacije nije popularna i poželjna) a kao krajnji rezultat dolazi i do povećanja obima svih ekstremiteta. Toniranje muskulature ili njegov izraženiji oblik- hipertrofija je nešto što je neizbježno kada se govori o prestruktuiranju tkiva, ali je u apsolutnim vrijednostima daleko manje kod žena nego kod muškaraca jer na taj process u najvećoj mjeri, pored ostalih faktora, utiče hormonski status. Nakon 10 mjeseci treninga snage kod žena, došlo je do povećanja obima ekstremiteta, na račun mišićnog tkiva, za samo 0,6 cm. (Howley et al.,1997).

Što je procenat mišićnog tkiva veći, viši je nivo bazalnog metabolizma, dakle teže će doći do disbalansa kalorijskog unosa i potrošnje na račun unosa. Trening snage kod žena se koristi kao metod kad je optimizacija tjelesne težine u pitanju, bilo da se radi o redukciji potkožnog masnog tkiva ili o treningu koji za cilj ima dobijanje na telesnoj težini. Sa porastom funkcionalnosti mišića doći će i do porasta nivoa prometa materija u organizmu. Ovo je momenat kada ključnu ulogu i završnu riječ daje korekcija ishrane. Epilog priče i procesa prestruktuiranja tkiva će zavisiti od načina na koji se hranimo.

Literatura:

Howley, E., Franks, D. (1997): Health fitness instructor’s handbook. Human Kinetics, Champaign, IL

Sloan, R., Sawada, S., Martin, C. et al. (2009): Associations between cardiorespiratory fitness and health-related quality of life health. Qual Life Outcomes.